Blog
Daleka prošlost u italijanskom jeziku
Tabela sadržaja
Prijavi se na newsletter
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit. Ut elit tellus, luctus nec ullamcorper mattis, pulvinar dapibus leo.
Dragi čitaoci,
Danas želim da istražimo jedno od fascinantnih galgolskih vremena – passato remoto, ili daleka prošlost. Ovo vreme, koje karakteriše odsustvo pomoćnih glagola, predstavlja jedinstvenu perspektivu na događaje koji su se odigrali u prošlosti.
Šta je passato remoto (daleka prošlost)?
Passato remoto je vreme koje se koristi kako bi se označila prošlost koja nema nikakve veze sa sadašnjošću. Dok mnoga glagolska vremena naglašavaju vezu između prošlosti i sadašnjosti, passato remoto stoji kao svedok vremena koje je ostalo iza nas, dakle radnja koje je izvršena u prošlosti i ne ponavlja se.
Primer passato remoto:
U donjoj tabeli možete pregledati glagole “essere” (biti) i “avere” (imati), naravno u obliku daleke prošlosti “passato remoto”. Želim da označim da su oba glagola u ovom slučaju nepravilna.
Essere
Avere
io fui
io ebbi
tu fosti
tu avesti
lui/lei fu
lui/lei ebbe
noi fummo
noi avemmo
voi foste
voi aveste
loro furono
loro ebbero
Da li je neophodno naučiti “passato remoto”?
Passato remoto je inače deo srednjeg nivoa italijanskog jezika.
U mojim kursevima srednjeg nivoa je naravno deo programa, ali je neophodno znati da li i gde se koristi daleka prošlost u svakodnevnom govoru.
Da li se zaista koristi daleka prošlost u italijanskom svakodnevnom govoru?
Ono što je zanimljivo jeste činjenica da se “passato remoto” koristi na različite načine u različitim delovima Italije. Na jugu se često koristi čak i kada to nije nužno, dok u severnim delovima zemlje ovo vreme retko dolazi do izražaja jer narod češće koristi glagolska vremena poput “passato prossimo” ili “imperfetto”, isti takođe označavaju prošlost.
To stvara neku vrstu jezičke barijere, gde se izrazita raznolikost u jeziku ogleda u upotrebi ovog specifičnog glagolskog vremena.
Primera radi, na Siciliji, passato remoto je deo svakodnevnog govora, gotovo kao da vreme stoji, a prošlost ima neprekidnu prisutnost u svakodnevnim razgovorima.
S druge strane, u Milanu i drugim severnim gradovima, ovo vreme je poput skrivenog blaga, retko korišćenog i često zaboravljenog.
Možda se pitate zašto se ovo vreme razlikuje u upotrebi? Razlozi su duboko usađeni u istoriju i kulturne različitosti Italije. Kroz vekove, regije su doživljavale različite uticaje, što se ogledalo i na jezik. Ova raznolikost čini Italiju jedinstvenom zemljom koja čuva svoje kulturno nasleđe u svakom dijalektu i regionalnom izrazu i o tome govorim na stranici Italijanska kultura.
U zaključku, passato remoto može se smatrati kao jezički most između daleke prošlosti i sadašnjosti Italije.